FreeBSD je operativni sustav otvorenog koda koji je stekao reputaciju stabilnog, sigurnog i pouzdanog operativnog sustava. Operativni sustav ima široku primjenu, od poslužitelja do ugrađenih sustava (IOT). Prednosti koje nudi čine ga privlačnim izborom za korisnike i programere. Jedna od najznačajnijih prednosti FreeBSD-a je njegova stabilnost i pouzdanost. Operativni sustav izgrađen je na robusnoj arhitekturi i dobro testiranoj bazi koda, čime se osigurava da OS može podnijeti velika radna opterećenja i ostati operativan dulje vrijeme bez potrebe za čestim ponovnim pokretanjem. To ga čini idealnim izborom za kritične sustave gdje zastoji mogu predstavljati veliki problem. Još jedna ključna prednost FreeBSD-a su njegove sigurnosne značajke. Operativni sustav dizajniran je imajući na umu sigurnost, a njegova zadana instalacija uključuje mnoge sigurnosne značajke kao što su ugrađeni vatrozidi, izolacija procesa i enkripcija datotečnog sustava. Osim toga, razvojni tim brzo “pušta” sigurnosne zakrpe i ažuriranja, osiguravajući korisnike koji su time zaštićeni od najnovijih prijetnji. Performanse su još jedno područje u kojem FreeBSD briljira. Njegov napredni mrežni skup i učinkovito upravljanje memorijom čine ga idealnim za posluživanje web sadržaja, pokretanje baza podataka i napajanje drugih zahtjevnih aplikacija. Ova prednost izvedbe posebno je uočljiva u okruženjima s velikim opterećenjem, gdje je poznato da FreeBSD pruža iznimne performanse. Ovaj operativni sustav je operativni sustav otvorenog koda, što znači da korisnici imaju pristup izvornom kodu i da ga mogu modificirati i prilagoditi svojim specifičnim potrebama. Ova fleksibilnost i kontrola nad operativnim sustavom čine ga popularnim izborom za programere i administratore sustava koji žele prilagoditi svoje sustave svojim posebnim zahtjevima. FreeBSD ima veliku i aktivnu zajednicu korisnika i programera koji neprestano rade na poboljšanju operativnog sustava. Ova zajednica pruža podršku, dokumentaciju i druge resurse korisnicima, što olakšava učenje i učinkovito korištenje sustava.

Za instalaciju ćemo koristiti VirtualBox. VirtualBox je aplikacija koja vam omogućuje stvaranje i pokretanje više virtualnih računala na jednom fizičkom računalu. Svako virtualno računalo može pokrenuti odvojeni operativni sustav, kao što su Windows, Linux ili macOS a  može se koristiti i za testiranje softvera, pokretanje aplikacija ili razvoj i implementaciju softvera u različitim okruženjima. VirtualBox je popularan alat među programerima, IT stručnjacima i hobistima, budući da pruža učinkovit i isplativ način za pokretanje više operativnih sustava na jednom računalu. ISD datoteku skidamo sa stranice “freebsd.org” i budući da na treba dvd verzija bitno je da datoteka završava sa “-dvd1.iso”. U VirtualBoxu pravimo novi projekt gdje odabiremo “Vrsta: BSD” a “Verzija: FreeBSD 64bit”. 

Nakon pokretanja imamo bootloader:

A nakon toga (ENTER) dobivamo izbornik:

Izaberemo “Croatian” u postavkama odabira tipkovničkog rasporeda.

Set hostname postavljamo kao “localhost”. U FreeBSD-u, naziv hosta je naziv dodijeljen računalnom sustavu koji ga jedinstveno identificira na mreži. Naziv hosta je oznaka koja se može dodijeliti računalu, a koristi se za identifikaciju sustava na lokalnoj mreži ili na Internetu. Naziv hosta može biti bilo koja važeća oznaka koja slijedi pravila Domain Name System (DNS). Obično je naziv glavnog računala kratak naziv koji se lako pamti i koji je povezan sa svrhom ili funkcijom sustava.

Ports tree” je zbirka portova odnosno “stablo” direktorija na FreeBSD sustavima koje sadrži tisuće aplikacija i third-party paketa, zajedno s potrebnim skriptama za izgradnju i konfiguracijskim datotekama, koje se mogu lako instalirati i upravljati njima na FreeBSD sustavima. Svaki paket u kolekciji ima vlastiti direktorij u stablu portova, koji uključuje izvorni kod paketa, skripte za izgradnju i ovisnosti.

Nakon toga postavljamo particiju. UFS (Unix File System) je primarni datotečni sustav koji koristi FreeBSD. To je robustan i pouzdan datotečni sustav koji je dizajniran za rukovanje velikim količinama podataka i pruža visoku razinu integriteta podataka i dosljednosti datotečnog sustava. ZFS (Zettabyte File System) je visokoučinkovit, skalabilan i robustan datotečni sustav koji je dostupan na FreeBSD-u. Razvio ga je Sun Microsystems (sada u vlasništvu Oraclea) i otvoren je kod 2005. ZFS u FreeBSD-u nudi mnoge značajke, uključujući integritet podataka, skalabilnost, snimke, klonove kopiranja na pisanje, kompresiju, enkripciju i više. Dizajniran je za obradu velikih količina podataka i pruža visoku razinu zaštite podataka i dosljednosti datotečnog sustava. Zbog performansi koristimo UFS. Opcije koje biramo su “Auto (UFS)”, “Entire Disk”, “MBR” i “Finish”.

Proces instalacije izgleda ovako:

Nakon toga unosimo root lozinku:

Mrežu postavljamo s ovim redom: “OK”, “YES”, “YES” i “OK”.

Vremenske zone u FreeBSD-u koriste se za upravljanje mjerenjem vremena i osiguravanje održavanja točnih vremenskih oznaka u datotekama i zapisnicima sustava. Vremenska zona je regija svijeta koja dijeli zajedničko standardno vrijeme u pravne, komercijalne i društvene svrhe. FreeBSD podržava više vremenskih zona, dopuštajući korisnicima da postave vremensku zonu svog sustava na njihovo lokalno vrijeme, bez obzira gdje se u svijetu sustav nalazi. Kada je vremenska zona ispravno postavljena, sat sustava će se automatski prilagoditi za ljetno računanje vremena i druge promjene vremena. To osigurava da je vrijeme sustava točno i dosljedno, što je bitno za razne aplikacije i usluge. Na primjer, točne vremenske oznake bitne su za praćenje zapisnika sustava i revizijskih tragova, kao i za sinkronizaciju između više sustava.

FreeBSD pohranjuje informacije o vremenskoj zoni u /usr/share/zoneinfo direktoriju, koji sadrži datoteke koje predstavljaju svaku vremensku zonu. Korisnici mogu postaviti vremensku zonu svog sustava pomoću naredbe tzsetup ili ručnim stvaranjem simboličke veze na odgovarajuću datoteku vremenske zone. Općenito, vremenske zone u FreeBSD-u su kritična komponenta mjerenja vremena i osiguravaju održavanje točnih vremenskih oznaka u datotekama i zapisima sustava, što je bitno za razne aplikacije i usluge.

Dalje biramo servise koje želimo pokrenuti u startu:

U FreeBSD-u, korisnici su dodijeljeni jednoj ili više grupa kako bi se odredile njihove dozvole i pristup resursima sustava. Kada kreirate novi korisnički račun, bitno je dodijeliti korisnika odgovarajućoj grupi(ama) kako biste osigurali da ima potrebna dopuštenja za obavljanje svojih zadataka.

Bitno je da korisnika dodamo u “wheel” group. Grupa “wheel” je posebna administrativna grupa koja se koristi u nekim operativnim sustavima koji se temelje na Unixu, kao što su Linux i macOS. Korisnicima koji pripadaju grupi “wheel” obično se dodjeljuju dodatne privilegije i dozvole za obavljanje administrativnih zadataka na sustavu, kao što je instaliranje softvera, mijenjanje postavki sustava i upravljanje korisnicima i grupama. Na nekim sustavima grupa “wheel” koristi se kao način ograničavanja pristupa ovim administrativnim povlasticama, tako da se samo pouzdani korisnici mogu dodati u grupu. Obično samo korisnici s root pristupom (tj. superkorisnik) mogu dodavati ili uklanjati korisnike iz grupe “wheel“. To može pomoći u sprječavanju neovlaštenog pristupa osjetljivim resursima sustava i povećati ukupnu sigurnost sustava.

I na kraju možemo podesiti opcije ako smo slučajno napravili pogriješili. 

Bitno je samo izbaciti ISO DVD pa resetati virtualni uređaj nakon čega dobivamo boot opcije:

Unesemo korisnika/lozinku i to je to…